Neko vrijeme ćemo se družiti na ovoj lijepoj stranici. Rado bih vam zato ispričala par crtica iz svog života kao odgovor na pitanje: zašto mislim da vam mogu prenijeti nešto pametno o samopomoći u homeopatiji?
Prije svega sam majka, a to me potaknulo, kao vjerojatno i vas, da usvojim mnoge vještine i znanja. Praktičnost i znatiželja natjerali su me da puno toga saznam, pogotovo ono što može pomoći zdravlju moje obitelji.
Pola svog radnog vijeka odradila sam u veterinarskoj ambulanti, kao specijalist za pse i mačke. Radeći sa kućnim ljubimcima i njihovim vlasnicima vrlo brzo sam naučila da medicina nije svemoguća i tu je počela moja suradnja sa kolegama komplementarne medicine (homeopatija, akupunktura).
Na zadovoljstvo vlasnika malih životinja, takve su intervencije često bile uspješne, pogotovo u bezizlaznim situacijama, kada veterinarska medicina više nije mogla pomoći.
Kako sam vrlo otvorena i neposredna osoba, tijekom uzimanja anamneza svojih četveronožnih pacijenata često sam saznala mnogo podataka i o zdravlju vlasnika i ostalih ukućana. Stranke su se često šalile da će prenijeti k meni u veterinarsku ambulantu svoje zdravstvene kartone, da o njima znam više nego njihovi liječnici. Sa svim tim podacima lako se uočila veza između bolesti vlasnika i njihovih ljubimaca. Životinje često pate od istih bolesti kao njihovi vlasnici, pogotovo one koje žive sa svojim vlasnikom u domu, u bliskom i svakodnevnom kontaktu. Puno rjeđe se tako nešto primijeti kod ljubimaca koji žive na dvorištu ili nisu stalno sa svojim vlasnikom.
Znam da to zvuči dosta čudno, no puno mojih kolega veterinara ima mnoštvo takvih primjera u praksi.
To je za mene bio značajan uvid. Ovaj uvid promijenio je moj odnos prema konceptu bolesti. Polako sam shvaćala da je bolest nešto više od onog što su nas učili. Uzročnik bolesti, konstitucija pacijenta, genetika, uvjeti života... to nije bilo sve. Važnu ulogu, možda najvažniju imala je interakcija između ljubimca i vlasnika. Bolest je energetska neravnoteža, a bliskost vlasnika i ljubimca omogućuje da se ta neravnoteža manifestira i kod životinje... Uvidjela sam da je često nemoguće izliječiti ljubimca, ako se istovremeno ne liječi i vlasnik.
Tada su se bolesna stanja ponavljala. No, u ambulanti na periferiji grada često nisam mogla vlasnicima objasniti da je za zdravlje ljubimca bitno i njihovo stanje. Ubrzo sam se zapitala ima li to uopće smisla i radim li uzaludan posao.
Ogromnu važnost ima naše zdravlje i naša energija koju širimo oko nas. Pitala sam se, ako tako utječemo na ljubimce, što tek radimo vlastitoj djeci. U to vrijeme kada su me počele proganjati takve misli, razboljelo se i moje dijete. Stanje je izgledalo ozbiljno jer je moje dijete moralo konstantno uzimati lijekove, no vrlo brzo krenule su ozbiljne nuspojave. Razmišljala sam o nekom drugom putu. Krenula sam sa homeopatskim tretmanom. Upravo radi te uzajamne energetske povezanosti uvijek je dobro da dijete u tretmanu prati bar jedan roditelj, pogotovo kada se radi o kroničnim bolestima. Uvjerivši se u uspješnost homeopatske medicine, sada i na «vlastitoj koži», znala sam da je to ono što želim. To želim naučiti. Odluka se nametnula jednostavno sama od sebe. Malo je teže bilo stvoriti uvjete da to postane i moguće. No sve se posložilo upravo onako kako je trebalo, kao što to uvijek bude kada si na pravom putu. Tako sam 2007. dala sam otkaz u veterinarskoj ambulanti i krenula učiti ovu prekrasnu materiju homeopatije.
Danas uživam u zdravlju i napretku svoje djece i upravo to je razlog što ću vam pisati o homeopatiji. Probat ću Vas zaraziti svojim oduševljenjem i prenijeti dio znanja u obliku savjeta koje možete sami primijeniti.